| |
|
|
OLIMPIJSKA REVIJA
OKS POKROVITELJ KNJIGE VESNE REPIĆ O MARATONSKIM TRKAMA U PRESTONICI
RITAM ZA
CEO VEK
Beograd, “grad mašte
i grad iz mašte”, kako je o ovoj staroj varoši pisao nepoznati autor
sredinom 19. veka, uvek je bio i “plod divlje ruže, prepun semenki iz
kojih će se razviti novi cvetovi”, ambijent “u kome se osećamo bezbedno
i zbliženo”. Metaforu “divlja ruža” nije skovao pesnik već atletičar.
Maratonac Nedo Farčić. Jedan od tih “novih cvetova” je duga i
blistava tradicija maratonskih trka.
- Na krilima koja mu
je Beograd decenijama davao u svim vidovima podrške, maraton se uz
velike napore sportista - Beograđana i nas koji smo u ovom gradu
prepoznali svoje mesto i ulogu, vinuo visoko i ne prestaje da se uspinje
– piše Farčić, rođeni Velelučanin sa Korčule, u svom predgovoru
jedinstvene knjige Vesne Repić o najtežoj atletskoj disciplini.
Počelo je velikim
pešačkim utakmicama od Obrenovca do vrha Košutnjaka, u godini kada je
rođen srpski olimpijski pokret, da bi 27. maja 1912. godine na stazi
Košutnjak-Umka-Košutnjak bila održana prva prava maratonska trka,
kvalifikaciona za Olimpijske igre u Stokholmu. Između dva rata, Beograd
je trebalo da bude domaćin prvenstva države u maratonu, ali je ono
održano u Zagrebu. Posle mnogo odlaganja, na internacionalnoj trci,
1938, ugostio je najbolje češke, mađarske i domaće maratonce. Bio je to
uvod u potonju internacionalizaciju maratonskih trka. A, zvezdani
trenutak maraton doživljava 1988. godine, kada i srpska metropola
zvanično dobija svoju međunarodnu maratonsku trku. Nedavno je u punom
sjaju, sa promoterima Bimonom i Pauelom, doživela svoje
dvadeseto izdanje.
Taj vek Beograda “u
ritmu maratona”, Vesna Repić, bivša atletičarka Crvene zvezde i trener
šampiona Gorana Raičevića i Ilone Kalmar, ispisala je na
stranicama ljubavi i duboke odanosti sportu kojim se bavila i gradu
koji se može dičiti svojim velikim trakačima.
Knjiga “95 godina u
ritmu maratona u Beogradu” (pokrovitelj Olimpijski komitet Srbije) je
harmoničan spoj faktografije, autorovih komentara i likovnih priloga
(crteža, krokija, skulpture maratonca) akademika Petra Omčikusa.
Prijateljstvo sa Farčićem inspirisalo je Omčikusa da za svoje slike i
crteže “koristi prizore iz sporta”, a susret maratonca i autora u
“atletskoj kući” da oni nađu svoje mesto u ovom neobičnom imenoslovaru
pobednika i učesnika.
Rukopis Vesne Repić
nastao je iz slučajnog susreta dva jubileja – 95 godina od prve
maratonske trke koju je osnovao Srpski olimpijski klub i dvadesetog
Beogradskog maratona. On pripada pisanim svedočanstvima kojima najlepše
pristaje naslov fotomonografije Ive Eterovića “Beograd koji
volim”.
M. RAJKOVIĆ

Nedo Farčić sa knjigom za vreme 20. Beogradskog maratona |
|
|
|